Patronus
psihoterapija i savjetovanje
Psihoterapija i savjetovanje s mogućnosti online savjetovanja.
Patronus
Sandra Tolić
psihologinja i psihoterapeutkinja
Mnoštvo edukacija iz psihoterapije, a i vlastita psihoterapija su me prvenstveno naučili o mom nemiru, ranjenom djetetu željnom ljubavi, maskama koje sam prezentirala svijetu štiteći sebe, glasnom samokritičaru, a ponajviše, kako samu sebe razumjeti i biti nježna prema sebi te kako tražiti podršku i biti u kontaktu sa sobom, bližnjima i okolinom. To me je dovelo do toga da uvijek gledam dublje, iza obrana i nađem razumijevanje za druge te pružim tu istu nježnost i podršku drugima.
Usluge
Psihoterapija za odrasle
Ljudi se često srame brinuti za vlastito mentalno zdravlje dok paradoksalno, briga za vlastito mentalno zdravlje dovodi do oslobođenja od srama. Psihoterapija je mjesto gdje terapeut s klijentom putuje kroz uzbudljive i nerijetko trnovite šume u potrazi za razumijevanjem, prihvaćanjem i time željenom promjenom.
Psihoterapija za mlade i adolescente
U svijetu koji zbunjuje odrasle, adolescenti i mladi se pokušavaju i sami prilagoditi i odrasti. Žive u svijetu gdje imaju vrlo malo kontrole i s druge strane puno osjećaja bespomoćnosti što, između ostalog, dovodi do raznih neprimjerenih reakcija, bilo spram sebe, bilo spram drugih. Psihoterapija je jedno od mjesta gdje mogu naći potpunu sigurnost i mjesto za sebe gdje će dobiti razumijevanje umjesto procjene.“
Psihoterapija za LGBT+ osobe
Živjeti u kulturi koja je uglavnom homofobna te pod socijalnom stigmom da ste LGBTQ+ osoba je traumatično samo po sebi. Ukoliko tražite sigurno mjesto gdje vas se sluša s razumijevanjem i prihvaćanjem uz empatiju i toplinu, tu sam.
Online psihoterapija
Život u krizi usred pandemije 2020. godine nas je naučio kako se prilagoditi izazovima koji su nas snašli i koji nas vjerojatno još čekaju. Tako smo se i mi kao terapeuti prilagodili i pružali podršku putem online platformi te se ovakav način pokazao izuzetno produktivnim. Osim što imam klijente izvan Hrvatske, ovaj način rada je pomogao i klijentima koji su dolazili uživo na terapiju da i dalje ostanu u procesu psihoterapije kada su se odselili u drugu državu.
Psihološko savjetovanje odraslih
Za razliku od psihoterapije, savjetovanje je kratkotrajno i u njemu se osvrćemo na konkretne probleme poput teškoća u odgoju djece, teškoće obiteljskih i/ili partnerskih odnosa, teškoće na poslu i sl.
Podrška tijekom kriznih situacija
Podrazumijeva podršku tijekom kriznog događaja poput gubitka bliske osobe, bolesti u obitelji, elementarne nepogode i katastrofe, nesreće, iskustvo traumatskog događaja i sl.
Što je, zašto i kako psihoterapija?
Koja je razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta?
Ljudi često u svakodnevnom govoru (a i u medijima) koristeći riječi „psiholog, psihijatar i psihoterapeut“ ne prave razliku između profesija, to jest, govore o istim osobama, a zapravo je riječ o sasvim različitim profesijama.
Naime, psiholog pri završetku studija psihologije stječe titulu magistra/magistre psihologije (Filozofski fakultet, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i drugi). Psiholozi djeluju u području humanističkih znanosti. Psiholozi se zapošljavaju na različitim radnim pozicijama u vrtićima, školama, bolnicama, Dječjim domovima, Centrima za socijalnu skrb, vojsci, poslovnim organizacijama, udrugama, itd. Psiholozi su i ti koji primjenjuju te interpretiraju različite psihološke testove, a koji služe za specifične psihološke obrade, ovisno o potrebi (bolnice, vojska, zapošljavanje).
Psihijatar je doktor/ica medicine koji/a se specijalizirao/la dodatnom četverogodišnjom edukacijom Medicinskog fakulteta. Psihijatri su specijalizirani za dijagnosticiranje poremećaja i liječenje mentalnih bolesti. Za razliku od psihologa, psihijatri mogu propisivati lijekove.
Kako bi se osoba upisala na edukaciju iz psihoterapije i postala psihoterapeut ona prvenstveno mora imati završeno formalno obrazovanje iz područja psihologije, medicine, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, socijalnog rada ili završen program propedeutike psihoterapije. Također, stručnjaci koji su u edukaciji za psihoterapeuta provode psihoterapiju te se vode kao edukanti psihoterapije i obavezno bi trebali biti uključeni u redovitu superviziju. Osoba postaje psihoterapeut tek pri završetku određenog psihoterapijskog pravca priznatog od strane Hrvatske komore psihoterapeuta.
Što je to psihoterapija?
Psihoterapija je način da se pomogne ljudima s različitim poteškoćama koje se javljaju u svakodnevnom životu, a najčešće u odnosu prema sebi, drugima ili u interakciji s okolinom i zahtjevima okoline.
Ona može pomoći u suočavanju s neugodnim emocijama, emocionalnim i mentalnim teškoćama, traumatskim iskustvima, uklanjanju ili kontroliranju uznemirujućih simptoma, a sve u svrhu boljeg funkcioniranja u svakodnevnom životu i povećanja osjećaja osobne dobrobiti i zadovoljstva.
Psihoterapija može biti kratkotrajna (nekoliko susreta) u svrhu rješavanja neposrednih problema ili dugotrajna (mjeseci ili godine) kada se rješavaju dugotrajna i složena stanja. Klijent zajedno s terapeutom planira terapijske ciljeve i dogovaraju se o tome koliko često i koliko dugo će terapija trajati, naravno, uz mogućnost promjene tijekom psihoterapijskog rada.
Često prilikom prvih susreta s klijentima naglasim meni dva važna principa, a to su povjerljivost i transparentnost. Sve što se događa na terapiji ostaje između klijenta i terapeuta te je anonimnost zagarantirana. Transparentnost je važna kako bi klijent dobio prostor za osjećaj sigurnosti i „otvaranje“.
Zbog čega na psihoterapiju?
Nažalost, u Hrvatskoj je i dalje prisutna stigma odlaska na psihoterapiju, međutim, sve se više govori o važnosti mentalnog zdravlja i higijene te su ljudi sve spremniji potražiti pomoć, ne samo kada im se fizički nešto događa, već i mentalno i emocionalno. Kroz šalu često kažemo „ako slomiš nogu, ideš doktoru, ako imaš visoku temperaturu, ideš doktoru, zbog čega onda ne potražiti pomoć ako ti se nešto događa iznutra, emotivno, i u glavi s mislima, ali i fizički s nemirom?“. Sve više uviđamo važnost emotivnog i mentalnog zdravlja. Osim toga, nerijetko, vlastito emocionalno zanemarivanje dovodi do psihofizičkih teškoća.
Tijekom vlastite psihoterapije, prolazila sam čitavo malo bogatstvo osjećaja, stanja, ponašanja. Prvo sam mislila da mi je „tema“ teškoće na poslu i odnos s kolegama, zatim sam došla do odnosa s prijateljima, obitelji, a na kraju same sa sobom. Većinu života sam osjećala konstantni unutarnji nemir i ljutnju s kojom se nisam znala nositi nisam razumjela od kuda dolazi. Zahvalna sam dugotrajnom procesu koji sam prošla tijekom psihoterapije jer napokon mogu reći da sam mirna, zadovoljna i da volim sve što jesam, i ono ugodno i ono neugodno. Samim time sam poboljšala i svoj odnos s drugima.
Na psihoterapiju prvenstveno dolaze osobe koje imaju teškoće u svakodnevnom funkcioniranju, koje primjećuju da im se „događa nešto s emocijama“, da im je teško, da se osjećaju loše, nemirno, tjeskobno. Osobe koje sve što osjećaju je intenzivno, imaju neobjašnjive i ponavljajuće psihosomatske teškoće, napade panike, za suočavanje s problemima koriste sredstva ovisnosti. Osobe koje su doživjele određeno stresno ili traumatsko iskustvo, koje ne mogu prestati razmišljati o tome, kod kojih su uočljive promjene u ponašanju ili je prisutno otežano svakodnevno funkcioniranje. Osobe koje imaju osjećaj da su „zapele“, koje su u krizi zbog raznih događaja iz okoline ili osobe koje naprosto žele nešto promijeniti u životu, bilo da je to odnos njih samih prema sebi ili prema drugima.
Nerijetko mi klijenti znaju reći „Voljela/volio bih da više ljudi redovito odlazi na psihoterapiju, svijet bi ipak bio malo bolji“. Ono što ja vidim je promjena u njima, njihovo zadovoljstvo i kako time mijenjaju i odnos s ljudima oko sebe te neposredno i druge.